Život
Tijelo nije samo po sebi živo; duša ga oživljava.
Ali niti duša nije živa sama po sebi.
Ona je kao utičnica; daje struju, ali ne sama od sebe nego zato što je spojena na stvarni izvor struje.
Izvor života bi bila ta energija koja održava red u sistemu stalnog dezintegriranja i raspadanja.
Život bi trebao bio stanje koje zapravo teži suprotnoj strani od prirodnog stanja(stalna težnja raspadu nasuprot životne sile koja gradi).
Život je nešto što postoji ili ne postoji, a smrt nije nešto što može postojati kao zasebni fenomen.
Nirvana: Something in the way
05.06.2007. | 14:07 |
15 Komentara |
Print |
# |
^
Ni jedna žrtva nije prevelika
Iskreno malo sam razočarana jer ne komentirate . Znam da mi blog nije nešt posebno zanimljiv , al barem ostavite koji komentar...onak radi reda...i...da mi popravite radspoloženje...ak ništ drugo...
Prijateli su super ,velika su mi podrška...kolko mogu bit...
Sutra hvala Bogu nema škole !!!
Inače...škola...ok...ma da sam sam jučer štebala cijeli dan...i nije bilo nimalo zabavno.
Eto to bi bilo sve od mene za danas i ne znam koliko još dana,tjedana.
pozz
...
Prije sat vremena razgovarala sa Ivanči. Zapravo to nije bio običan razgovor...tak´ ne možeš razgovarat s bilo kim...tak´sam možeš razgovarat sa osobom kojoj stvarno vjeruješ. Baš mi je trebao takav razgovor. Duugo nisam nikome otvorila dušu... I drago mi je što je ta osoba bila Ivana.,zapravo drago mi je što sam je uopće upoznala.
Shvatile smo da nam svi mogu bit prijatelji,al kad ih trebaš onda su ti sam poznanici i nije ih briga za tebe! Nešt slično mi je rekao tetak prije par godina,al onda to još nisam shvacala...jer mi je zapravo tad sve bila igra.
Puno me˝prijatelja˝razočaralo i ne znam zašt sam im dala drugu priliku...kad im prvi put nije bilo stalo do mene...zašt bi im drugi put bilo...
Teško je živjeti sa osjećajem da nemaš barem malo iskrenih (pravih) prijatelja i da ćeš biti sam kad ti netko bude potreban...ne govorim prvenstveno o sebi (jer imam par super prijatelja) neg općenito...
Uglavnom sve sam boljeg raspoloženja...svakim sam danom sve sretnija i nadam se da nitko i ništ to ne može uništit...još mi sam treba dečko i moj život će bit potpun...iako je još uvijek daleko,jako daleko od savršenstva...
pozz
Disturbed-Decadence
26.05.2007. | 16:07 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
Danas je prvi dan ostatka mog života
Sve sam gore !!! Život mi je spetljan i nema šanse da ga otpetljam tak skoro !!! Kak bi moja frendica rekla ne ide,ne ide pa stane!! Trebat će vremena da si život dovedem u red i da sve bude ok...ko prije!!
Jučer je bio roditeljski.
Starci su zadovoljni,a valjda sam i ja!
A kad smo već kod staraca....ma....i nisu oni tak loši...ima i gorig....a ima i boljih..zapravo uvijek postoji bolje!!
Shvatila sam da su neki ljudi koje sam smatrala prijateljima zaprvo dvolični,sebični....debili!!! (Ivanči bez brige,ne mislim na tebe)
Od ljubavi i dalje ništa !!!
Sam se nadam da neću imat trume kad budem imala dvadeset (ako ih uopce doživim) od tinejđerskog doba!!
Jedva čekam ljeto...
P.S. nisam napisala da mi se mačka okotila još 10.05. baš su slatki!
pozz
Ovo je poseban post za ISKRENOGA
Ajd daj odjebi!!! Očito me ne poznaš i da si neka faca nebi pisao anonimno!!!! Ja ću uć u Špicu kad god koću!!!! I boli tebe kurac koje ću ja boje nosit!!! To je moj odabir!!!
I zašt bi bila ljubomorna???!!!! I na koga???!!!
A ak sam fufa to je tvoj najmanji problem i zašt zamaraš svoju glavicu s tim!?!?
Ak si faca dođi i riješi sa mnom sve što imaš...pa onda reci da sam ljubomorna fufa!!!!
P.S.znaš šta...mislim da znam nešto o tebi...al saznat ću sve...baš sve...a onda ćemo vidjet ko će kome prijetit!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!
Bring me to life
Mrak je...šetam ulicom. Nikoga nema,svi su nestali. Čujem nešto,ali ništa ne vidim. Pokušavam pratiti glasove. Hodam...ali ne znam kud idem. Tražim...ali ne znam što. Najedamput čujem glasno vrištanje. To me vrištanje počinje izluđivati. Ne znam ´ko sam, ni zašt sam tu gdje jesam! Na nebu se stvori svijetlo koje mi pokušava nešto pokazati. Pratim ga.... Dolazim u mračnu ulicu.. vrištanje je sada još glasnije. Na kraju ulice je nešto blještavo kao anđeu u paklu..kao sunce u noći. Ništa ne razumijem... Počinjem padati...padam...padam...ali nemam se za što uhvatiti. Tijelo mi je postalo jače od razuma! Sve sam bliže svijetlosti,ali ja ne želim pasti u nju...ona me izgara,zasljepljuje. Ja ne pripadam tamo gdje idem...tamo nema života, samo patnja!
Tu sam (nazovimo to tako) pjesmu napisala prije par mjeseci kad sam baš bila u depresiji !
Pjesma govori o mom putu do pakla !
O mojoj patnji i mom bolu!
Inače vikend je prošao gore neg što sam mogla zamislit !
Nisam se napila...nisam napravila nikakvo sranje...nisam našla zajednički jezik sa Denisom...Ivana i ja se nismo ništ posebno zabavile...praktički se ništ nije ni dogodilo!!! Moj život je i dalje jebeno dosadan!!! Ništ se ne dešava. Trebam nekoga ko će me vratit u život!!!
I opet ja blebećem o depri i onoj velikoj nuli od mog života!!
Ma.....pišem same gluposti već sam i sama sebi dosadna!!!
pozz
Moje raspoloženje i dalje isto !!! To znači da još uvijek nisam u ravnoteži (ljuljam se između depre i normalnog stanja) !!!
Starci...točnije stari...s njim još uvijek ne komuniciram,ni na koji način!!! Tvrdoglava sam vam ja, al i on je !!
Sa starom sam ok što me čudi ,jer stalno se kačim s njom!!
Biologija je dobro prošla...valjda !!
Sutra opet pišem test,iz fizike!!!
A,FOTKANJE.............užasno !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Što je normalno jer već sam vam rekla kak izgledam i kak se osjećam ovaj tijedan!!
Nadam se da će vikend sve popravit!!
I saznala sam ko si Chris_Adler666!
BTW pozdravila te Ivanči!
vidimo se (hahaha ) hoću reć čujemo se!!!
pozz
Život nikako da krene !!!
Jučer sam se opet posvađala sa starcima .Poslije škole vratila sam do Ivanči da pogledam nešt na internetu,jer sam kod kuće već nabila račun, al taman kad sam došla prolila se kiša ,koja nije prestajala pa sam nazvala starog da dođe po mene,al njemu se nije dalo dić guzicu pa sam ja krenula pješice (jer je Ivanči udaljena od mene samo 5 min). Kiša je padala,grmljavina je bila sve jača, a moj bijes povečavao se s njom. Kad sam došla kuć izderala sam se na staroga, a on je ostao stajat bez teksta...a šta ću mu ja zašt me takvu napravio. Kad nekog treba vozikat nema frke, a kad sam ja u pitanju nema šanse!!! Ja sam mlada i zdrava pa zašt nebi pokisla,jel tak!!!!!!!!!!!??
Škola je napokon krenula,ako izostavimo trojku iz matematike jer mi sad za kraj i nije trebala!!!
Sutra pišem biologiju drž´te mi fige!!!!
Prijatelji i dalje super !! Sad u subotu Ivanči dolazi spavat kod mene, bit će ludo ko i uvijek(dolaze joj gosti pa su nju preko noći sterali kod mene)!!!
BTW dolazi joj bratić kojeg duugo nisam vidjela nadam se da se uozbiljio i da ću moć normalno razgovarat s njim!!!
I da.....da ne zaboravim u petak idem s Niky van pit (ja častim,ona plača,tak da se iskupi zato što je prošlu subotu zbrisala kod bake)!!! Nadam se da ćemo se dobro zabavit i da necmo bit same ko dvije stare usjedjelice!!!
Ljubav i dalje ok !!!
Sad slijedi užas:SUTRA SE FOTKAMO
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
A ja sam ovaj tjedan mlohava ko me krava žvakala, ne znam kak će to završit!!!
P.S.bilo bi mi drago kad bi znala ko je Chris_Adler666 !!!!
ajd čujemo se....
pozz
Početak započeo glavoboljom
Moj˝novi početak˝i nije baš najbolje počeo!! Zapravo je katastrofalno započeo-užasnom glavoboljom,imala sam osjeća da će mi glava eksplodirat !!! Pobjegla sam iz škole još sa trećg sata tak da sam se izvukla sa hrvatskog, zpravo dva sata hrvatskog, al radije bi i četiri sata slušala dosadnog babca neg imala glavobolju!!!
Škola je dobila rogove!! Svaki dan testovi i još nam onaj Aščić iz zemljopisa da da napišemo nešt o hrvatskoj u europi ,ko da nam nije dost zemljopisa u školi pa sad još moramo pisat referate i kod kuće za ono malo slobodnog vremena što nam je ostalo od učenja !!!!!!!!
Inače,prijatelji super , ljubav ne može
bolje !!!
P.S.
Znam da sam vam dosadna zato što stalno pišem o depri,al ona je moj stalan gost i najviše se družim s njom!!
Nadam se da će se ona s vremenom iselit iz moje glave i da će se doselit netko bolji,puuno bolji od nje!!!
pozz
Razmišljala sam i mislim da sam shvatila jedan razlod mojih depresija! Zapravo je to jena osoba zbog koje sam izgubila more živaca i do koje mi je očto bilo previše stalo. Ta se osoba previše počela miješat u moj život i stvarat kaos u njemu! Mislim da bi bilo bolje i za tu osobu i za mene da neko vrijeme ne kontaktiramo! I dalje vijetujem da tamo negdje postoji osoba koja će me vratit u život i zbog koje ću napokon bit sretna!! Željela bi promjenit prošlost ili je barem zaboravit,ali to je nemoguće jer ona previše utječe na moju sadašnjost!! A opet ne mogu bit tak sebična jer ću povrijedit tu osobu! Neznam šta da više radim sa svojim životom!!! Zašt sam se uopće rodila!? Sigurna sam da bi mi bilo bolje da ne znam za ovaj prokleto bolan svijet!!! U svskom slučaju više ništ neće bit isto,više ne želim bit u depri jer nitko toga nije vrijedan!!! Pokušat ću normalno živijet!!! Ako je to što živimo uopće život!!
pozz
I dalje ništa od života
Baš sam sinoć razmišljala da dobijem nek tešku bolest (npr.rak,leukemiju...) i umrem. Jel bi nekome uoće bilo stalo? Jel bi iko zasto i rekao ljudi pa nje više nema il bi nasavili sa životom i pravili se da se ništ nije dogodilo?! Ja mislim da je ono drugo, al nebi nikome zamjerila jer ipak sam ja jedna depresivna budala koja na ovom svijetu ništ,baš ništ ne znači.
Inače sve po starom. Starci su me kao i inače naživcirali pa sam se svađala s njima jer nemogu šutit i trpit nepravdu,moram ih poklopit pa makar mi to bilo zadnje!!! Iako se ne isplati jer na kraju sam izvučeš deblji kraj ,al to sam vam ja nepromišljena luđakinja ! Pošto mi ni ovak ni onak nije stalo do života briga me za to što će bit samnom! Nekad mislim da bi mi bolje bilo u paklu neg tu gdje živim!!
Neznam više šta da pišem jer iovak sam pišem gluposti!!
Ajd čujemo se!!
pozz
I to se zove život?
Iz dana u dan sve isto. Svaki sam dan u depresiji. Neznam više šta da poduzmem u vezi toga. Vise se uopće ne sjećam kako je to biti sretana. Možda da odem kod psihijatra koji je zapravo još luđi od mene il da se ubijem i riješim se svih muka. Ma...neću se ubijat kad sam već tu. Ak me zgazi auto super,ak ne ništ. Možda jednog dana naiđe neko ko će me vratit u život i pomoć mi da opet budem sretna ma da sumnjam!
Idem ja sad učit....pa ću poslije van!!! Možd naletim na svoju srodnu dušu!
pozz